Blagdani kod Edite Šimić s bloga Kuživancija

Njezina kuharica Jutra jedan je od najljepših poklona koje možete pokloniti za Božić. No, tu priča ne staje… Idemo u Berlin

Puno je ljudi koje iznimno cijenim i volim pratiti na društvenim mrežama, a jedna od njih je gastro blogerica Edita Šimić koja stoji iza bloga Kuživancija, čije recepte obožavam. Jako sam sretna što smo danas ‘u gostima’ kod Edite i što nam je pokazala djelić svoje božićne atmosfere u njezinom divnom stanu u Berlinu (klik na fotkice stana prošlog Božića). Kakva joj je bila godina? Kako je trenutno u Berlinu? Koji su planovi za iduću godinu… Evo što smo si natipkale i ispričale…

– Tvoje pregače koje si kreirala s dizajnericom Frauke Buschmeyer bile su izuzetan hit. Prodale su se sve u jednom danu, zar ne?

Edita: I nas je iznenadilo, nismo očekivale toliku potražnju, ali naravno, drago nam je da su se pratiteljima svidjele. Nova tura je puštena u prodaju 10-ak dana prije Božića i ostalo je svega još nekoliko komada “Borovnice”.

– Kako je uopće došlo do te suradnje? Izabrale ste divan materijal i boje…

Edita: Frauke je moja prijateljica koju sam upoznala u Berlinu, a inače je i diplomirana dizajnerica. Već duže vremena, a pri tome mislim na godine, razgovaramo da napravimo nešto zajedno, nešto što bi se uklopilo u blog, a sada uz izdavanje kuharice se učinio idealan trenutak. Ja sam zapravo htjela da kuharicu poprate proizvodi koje bi inače i sama voljela imati i koristiti. Posebnu smo pažnju posvetile ne samo materijalu već i bojama. Isprane pastelne nijanse su mi osobno najljepše i trebalo je neko vrijeme da pronađemo materijal koji će zadovoljiti sve kriterije.

– Planirate li vas dvije neku drugu novu suradnju?

Edita: Mene čeka velika godina u svakom smislu te riječi. I privatno i poslovno! Već neko vrijeme razmišljam i planiram nove poslovne projekte i sada je sazreo trenutak. Malo imam tremu, moram priznati, kako će sve ispasti… ali idemo korak po korak. Ne mogu sve otkriti i nisam konkretno odgovorila na pitanje, ali da, bit će i novih i starih suradnji!

– Ove godine izdala si i svoju prvu knjigu recepata ‘Jutra’. Koji je tvoj omiljeni recept iz nje?

Edita: Tako je, toliko željena kuharica u izdanju izdavačke kuće Harfa je ove godine ugledala svjetlo dana. Ovo je prvi od tri planirana dijela te je posvećen doručku i brunchu. Hm, uvijek se navučem na neki recept za koji u tom trenutku kažem da mi je najdraži, ali ako baš moram izdvojiti to bi bio humus i čokoladna zdjela s tahinijem. Humus je, ja mislim, recept koji je najviše puta isproban i zaista je poseban. Dali su mi ga prijatelji iz Izraela i vrijedi svake provedene minute u kuhinji.

– Što najčešće jedeš za doručak?

Edita: Uglavnom smoothie ili smoothie zdjele. Sada, u hladnijim mjesecima, porridge koji je od zobenih pahuljica, prosa, a nerijetko i od kvinoje. Uvijek dodam voćku ili dvije, orašide i sjemenke. Volim da mi je doručak slađi, uglavnom je to dio dana kad si priuštim takve okuse.

– U planu je i druga kuharica… Možeš li nam ukratko ispričati što planiraš?

Edita: Tako je! Čim završe blagdani, odmah se bacam na posao. Vizualno ostajem vjerna ovom identitetu. Sada imam jedno iskustvo iza sebe pa će svakako sve ići brže i lakše. Obradit ćemo ili ručak/večeru ili slatko. To ću još neko vrijeme čuvati za sebe. Ali koncept je smišljen, treba samo zasukati rukave.

– Čini se da je 2020. za tebe i nije bila tako loša godina?

Edita: Da, nije :-) Imala sam lijepu godinu… Jednostavno se u ovoj godini za mene toliko toga poklopilo. Sve na čemu sam intenzivno radila posljednjih godina, pogotovo posljednje dvije. Ne samo poslovno već i privatno. Unatoč tolikim odricanjima koje nam je svima ova godina priredila, za mene je bila bogata novim projektima i idejama čiju realizaciju priželjkujem u narednom vremenu.

Kako gledaš na sve ovo što nam se svima događa? Kako se ti pokušavaš razvedriti?

Edita: Da će i ovo proći… Nedostaju mi družanja i neopterećenost, pogotovo putovanja, Hrvatska u kojoj sam ove godine provela tri dana, ali nastojim se ne fokusirati na ono što nisam uspjela ostvariti zbog situacije. Ne vidim u tome smisao i može me samo učiniti anksioznom. Idem dan po dan najbolje što umijem i mogu. Imam mini plan za blog za dugu zima koja nas čeka i na nedavnom Interliberu sam naručila dosta knjiga. Na ono na što nemam utjecaja, nisam ni fokusirana…

Koliko se Berlin promijenio uslijed pandemije? Kada bi danas prošetali Berlinom što bi ti najviše uzelo pozornost?

Edita: Jako! Berlin je inače grad koji živi i diše vani. Restorani, barovi, parkovi… Sve ono što ga čini toliko raznolikim, iščeznulo je… Baš sam prije par dana, dok sam obavljala božićnu kupovinu, prolazila ulicama kojima toliko dugo nisam prošla i kao da je ih je pola nestalo… Još sada kako je zahladilo i dan se jako skratio, osjeti se sjetna atmosfera koja ovom gradu jednostavno ne stoji.

Hrana podiže raspoloženje… Koji je tvoj tajni as u rukavu za podizanje raspoloženja?

Edita: Ne toliko određeni recept koliko okupljanje, svijeće na stolu i dijeljenje hrane pa koja god to bila.

– Pretpostavljam da si već uredila svoj stan za Božić? Kako izgleda ove godine?

Edita: Nakon pune tri godine, ponovo sam kitila stan u Berlinu, jer smo obično za blagdane u Hrvatskoj. Ali sve je poprilično jednostavno i u neutralnijim bojama. Moram priznati da sam još uvijek u fazi sakupljanja ukrasa, svake godine si kupim neku novu sitnicu. Ove godine je to bio adventski vijenac od suhog cvijeća i naravno nekoliko novih kuglica za bor.

– Koji ti je omiljen božićni ukras, dekoracija?

Edita: Neka je klišej, ali meni i dalje bor. Ove godine smo podržali super priču i naručili bor u tegli koji nam je dostavljen, a nakon blagdana će ga pokupiti i zasaditi natrag. Kad razmislim koliko se samo borova posiječe da bi se kasnije bacilo, nadam se da će biti što više ovakvih poticajnih projekata.

Na koje boje i teme si išla ove godine s uređenjem? Što voliš a što ne voliš kod božićnog ukrašavanja?

Edita: Uglavnom bež, drvo i bijelo. Nisam prevelik ljubitelj crvene na primjer, ali zato volim puno lampica i svijeća. S njima sve izgleda bolje :-)

Najdraži blagdanski ritual?

Edita: Mamine fritule na Badnjak u večernjim satima, šetnja rivom, ispijanje koje rakijice i druženje s prijateljima.

A najdraže jelo za blagdane?

Edita: Bakalar i crni rižot! Jedem oboje :-)

– I za kraj, hoćeš li nam pliz otkriti recept tvog najdražeg blagdanskog jela?

Hajde kada sam već spomenula mamine fritule, dijelim recept! Oprez, kod moje mame je sve “od oka”, ali potrudit ću se sve napisati najbolje što mogu :-)

Moja mama kaže – ovo ti je dupla porcija, što god to njoj značilo :-) Kod nas se fritule uvijek rade toliko da ih i ostane :-)
2 jogurta
2 cijela jaja
2 praška za pecivo
Prstohvat soli
1 vanilija šećer
Malo limunove korice
1 žličica ruma ili rakije
Oko 500 g glatkog brašna (moja mama bi rekla – brašna koliko popije)

Sve sastojke ručno umijesite! Zagrijte ulje u nešto dubljoj teći te dozirajte fritule otprilike veličine male žličice. Kada porumene (osobno ne volim da su pretamne) slažite ih u posudu koju ste obložili kuhinjskim papirom da se upije višak masnoće. Na kraju ih pospite šećerom u prahu i poslužite dok su još tople.

A sada trk na fotogaleriju Editinih blagdana prije godinu dana (za otvaranje fotogalerije kliknite na sliku).

[supsystic-gallery id=218]