Priča o Bambiju iz druge perspektive. Priča o Dragani Sapanjoš

Možda će vam se činiti da je ovaj tekst potpuno nepovezan, a možda će imati i te kako smisla… Idemo malo proučiti radove i biografiju Dragane Sapanjoš

Vjerujete li u slučajnosti? Ja ponekad, makar možda ništa nije slučajno… Prije dva dana s tekstom ‘Božićni ukrasi protiv Velike depresije’, započela sam priču o konceptualnoj umjetnici Dragani Sapanjoš. Jučer sam vam pokazala njezinu kuću u Novigradu i pokazala kako kod nje izgleda božićno ukrašavanje.

Naravno, i ono mora imati priču, gomilu pročitanih knjiga iza sebe, odgledanih filmova, odslušanih albuma, referenci iz povijesti, pop kulture…

Takva je i kada su njezina umjetnička djela u pitanju… Sve je puno intertekstualnosti, referenci, simbola… slojevito, a opet tako jasno.

– Svatko može protumačiti umjetničko djelo onako kako on to vidi. Svatko u sebi ima povijest svog kulturnog paketa što sa sobom nosi i ovisno o njemu vidi stvari – kaže Dragana Sapanjoš, i zapravo je nevjerojatno u pravu.

Dat ću vam popis i linkove na njezine radove, ali prije toga ispričala bi tri priče o njoj. Crtice iz njenog života koje puno više govore o njoj od službene biografije koja kaže:

“Dragana Sapanjoš rođena je 1979 u Kopru. Maturirala je 1998. u školi Primjenjenih umjetnosti i dizajna u Puli u klasi profesora Ivana Obrovca. 1999. seli se u Italiju, gdje upisuje Accademia di Belle Arti di Venezia te tamo pohađa prve dvije godine akademije u klasi profesora Eugenia Commencinia, 2001. seli se u Milano, te tamo završava studije slikarstva pri Accademia di Belle Arti di Brera – Milano u klasi profesora Diega Esposita. Dobitnica je brojnih nagrada, rezidencijalnih programa i stipendija, od kojih izdvajamo: Corso superiore di arti visive Antonio Ratti, VIR Viarafirni (Viafarini in residence), ACACIA stipendija, Moroso award for contemporary art, Futura PRAHA, triennale hrvatskog kiparstva… 2012. seli nazad u rodni Novigrad, gdje živi i radi.”

No, krenimo na te crtice koje ipak puno bolje govore…

Crtica broj 1:

Patrizia Moroso

Velika Patrizia Moroso, vlasnica i osnivačica Morosa, ugledne tvornice dizajnerskog namještaja, jednom joj je prilikom rekla: “Dragana, ja ti tako zavidim. Ti si ista prema svakom čovjeku i na isti se način ophodiš bio on direktor, predsjednik uprave, velika dizajnerska faca ili čistačica, radnik… To pokazuje tvoju jednostavnost i veličinu”.

I uistinu. Dragana je vrlo posebna. U njezinoj biografiji nalaze se brojna poznata svjetska imena s kojima je surađivala – od Patrizije Moroso kod koje je i živjela 6 mjeseci, do talijanskih kuratora i dizajnera, agenata, kolekcionara…

Patrizia Moroso i Dragana Sapanjoš

– Milano je odvratan grad za život, sve je fejk. Oni su za svaki dan bolje obučeni od nas nego kad se mi sredimo za vjenčanje. Pritisak je ogroman. Ako nisi dio svega toga, onda praktički ne postojiš… Nakon mog iskustva u Udinama s Morosom te divnom Patriziom Moroso, shvatila sam da postoji i drugačiji način. Patrizia je divna žena koja svoju djecu svaki dan vozi u školu i ujutro se budi prije svih kako bi cijeloj obitelji pripremila doručak. Vodi ogromnu kompaniju, vizionar je koju cijeni cijela dizajnerska scena, a istovremeno i potpuno normalna osoba. Njezina ljudskost me dirnula i kada sam se nakon Udina vratila u Milano, znala sam da to više nije moj grad. Spakirala sam u par kofera svih mojih 20 godina života ondje i otišla u rodni Novigrad. I preporodila se – kaže Dragana.

Crtica broj 2:

Prvi njezin veliki projekt je POMeCA (Park of Modern & Contemporary Art) rad koji je zapravo bio vrlo ambiciozno zamišljen, s godinama se nadograđivao i imao želju napraviti maketu kompletne suvremene umjetnosti.

Evo što Dragana kaže o tom radu:

“POMeCA je nadrealni tematski park u nastajanju, zamišljen kao reinterpretacija povijesti suvremene umjetnosti u cilju čiste zabave. Započet je 2004. godine kao jako malen, a svako POMeCA-ino javno izlaganje obilježeno je otkrivanjem novih djela, proširenja i događaja. 
Dopustite mi da vas povedem u obilazak… dobrodošli na POMeCA!
Naravno, prvo što trebate jest – kupiti kartu. Postoji mali kiosk u kojem to možete učiniti. Jednom kada platite cijenu karte za više neograničenih izdanja Andyja Warhola, možete ući. Da bi vam bilo ugodnije, osobne stvari možete ostaviti u garderobi u kojoj Peter Greenaway strastveno radi. Sad krenimo u šetnju!
Tijekom ovog fantastičnog putovanja po povijesti umjetnosti, mogli biste pronaći Josepha Beuysa kako se brine za zelenilo, Sol LeWittove matematičke progresije kao osnovu za rollercoastere, Vito Acconcija koji se samozadovoljava ispod lažnog poda u ljubavnom tunelu, Chrisa Burdena kao metu za pikado, Maurizija Cattelana kako vozi bicikl u blizini mikroelektrane kako bi osvijetlio park; biciklistički kotač Marcela Duchampa koji postaje veliki kotač s kojeg možete vidjeti cijeli park; nadalje tu je i Gino De Dominicis koji napokon može oblikovati kvadrate umjesto krugova u vodi; staza za skateboard Richarda Serrea; go-karti Matthewa Barneya iz Cremastera 4. Ako se osjećate loše, postoji ljekarna Damiena Hirsta, a za stvarne hitne slučajeve postoji i bolnica koju je sagradila Orlan, a u kojoj će vam tijekom operacije svirati orkestar. Ako volite prirodu i želite vidjeti najbolji izgrađeni botanički vrt ikad u kojem istodobno cvjetaju sve svjetske vrste cvijeća, sve to možete vidjeti u vrtu Marca Quinna. Za vas odvažnije, kuća strave na čijem ulazu vas potpuno goli čekaju Marina Abramović i Ulay. Oh… zaboravila sam! Uzmite svoju ljepšu odjeću… jer u parku je vjenčanje… Cicciolina se svakog dana vjenčava s Jeffom Koonsom.
Sve ovo i još puno toga čeka vas na POMeCA-i… lijepo se provedite.”

Vrlo brzo nastale su i gigantske torte i rad Bukkake koji tematizira poveznicu između “kičastih” torti i tradicionalne japanske bukkake pornografije.

A tu je započela priča koja je i mene rasplakala. Vis Major: WRONG, Casa 41 – Stromboli. Pjesma Wrong od Depeche Mode, nije mogla dobiti bolju (re)interpretaciju…

A sada djelić performancea koji je Dragani vrlo drag.

VIS MAJOR: Good Morning MR. Dirac (ako vam je snimak jako loš, prebacite se odmah na 1:56, isplati se vidjeti)

Među najdražima joj je performance PILOT. Evo objašnjenja:

“Putovanje od 45 minuta, vrijeme trajanja epizode TV serije, točnije: pilot epizode. Projekt PILOT je realiziran uz pomoć 10 crnih automobila s 10 vozača. Svake je noći, tri noći zaredom, vozač vozio 10 ljudi/gledatelja (jedan po automobilu). PILOT je krenuo iz centra grada kako bi stigao do šume. Svaka je osoba bila sama u automobilu, nije mogla komunicirati s vozačem, sjedila je iza njega i bila lišena mobitela za vrijeme putovanja. U svim su automobilima glasno puštani isti zvukovi, bez riječi, bez ikakvih tekstova. Priča koja je od glamura prešla u strah, čekanje, iščekivanje koje se pretvara u usamljenost ili možda preispitivanje vrijednosti. Svaka je osoba kreirala njeno osobno djelo, svoju jedinstvenu priču.”

U Draganinom radovima bili su uključeni i LET 3: (VIS MAJOR: BED ROMANCE – V.M.: Alejandro) razni talijanski i domaći zborovi, mažoretkinje, glumci, a eventi su bili razni… čak je organizirala vlastiti sprovod.

Performance PIPING tematizira uvijek aktualnu temu, evo i Draganinog objašnjenja:

“Starac, mlada djevojka i ručna svjetiljka. Prizor se odvija u bunkeru. Djevojka s kaputom i sunčanim naočalama, sagnuta da veže cipelu. Promatrao ju je starac koji joj je uperio svjetlost izravno u lice. Svaki put kad bi začula neke korake, očajnički pogleda promatrača pokušavajući pronaći pomoć i priliku da pobjegne sa stajališta, ali očito nitko se ne zaustavlja. Ona je odabrana.”

I za kraj, pitam Draganu. Kako bi ti samu sebe najbolje opisala. Imaš neku crticu iz života…

Dragana Sapanjoš

Ona kaže, pročitaj priču o Bambiju koja se nalazi na prvoj stranici mog portfolia.

Crtica broj 3:

– Uključite svjetla za maglu i vozite oprezno. Ubrzavajući iz dosade vožnje koja se beskrajno proteže pred vama, nadate se da na kraju, iz magle iz šume neće iskočiti bambi, dok vi najvećom brzinom orete dalje; ali prije ili kasnije i to se dogodi… Prije ili kasnije na kraju skuhamo za večeru nešto što smo mi (ili netko drugi u naše ime) greškom ubili. U zadovoljstvu uživanja u tom tanjuru s okruglicama na pari, za koje sam satima pripremala umak, dodavala začine i arome, prskajući zidove neugodnim mirisima, pokušavajući zanemariti svijest o podrijetlu mesa koje se poslužuje, počinjem kopati dublje. Njegujem slabost bića i nezamislivu sposobnost savjesti da promijeni stanje; promatram suprotnosti… Kontrastni kontakt među njima: razum i ludilo, užitak i bol, očuvanje i samouništenje… Pokušavajući oblikovati ono što mrak bića krije iza svake fasade, analizirajući sam život koji poziva na stvarno i neretoričko prepoznavanje između pojedinaca u obliku istinskog kontakta kako bi nastavili slaviti sebe.” – piše Dragana u tom predgovoru.

Uf teške teme. Znate da vas neću pustiti s ovakvim krajem… Moramo se malo nasmijati i razvedriti…

Naime, Dragana je prošle godine uređivala salon Morosa u Milanu i s obzirom da je Moroso za nju tvornica snova, odnosno igračaka, odmah ju je to asociralo na Djeda Mraza.

No, u Draganinoj priči, Djed Mraz dok isporučuje poklone prolazi ispred Showrooma Moroso i zadivljen ljepotom proizvoda, bojama, teksturama, uzorcima, malo se dulje zagleda i sleti ravno u izlog.

Uživajte u galeriji radova Dragane Sapanjoš, nisu baš svi totalni crnjaci :) Za otvaranje kliknite na sliku ispod, a evo i linkova na Draganine snimke dijelova raznih performancea.

[supsystic-gallery id=231]